U sjedištu Organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu – UNESCO, u Parizu, direktorica za zaštitu kulturnih dobara Ctne Gore, Petra Zdravković, predstavila je sa premijerom krajem prošle godine set hitnih mjera, kao i nastojanje Vlade Crne Gore i institucija, da se ispoštuju, odnosno implementiraju, preporuke vezane za zaštitu Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora. Kroz izmjene Zakona o zaštiti prirodnog i kulturno – istorijskog područja Kotora, trebalo je ojačati mehanizme upravljanja, i riješiti višegodišnje probleme, na koje je Komitet upozoravao.
Menadžment plan i Studija zaštite kulturne baštine su zakonski postavljeni kao obavezni, integrisani instrumenti, jasno usklađeni sa UNESCO smjernicama, standardima za procjenu uticaja na baštinu za objekte Svjetske baštine, relevantnim prostorima i planskom dokumentacijom.
O tome što se otada promijenilo u praksi, osim prokaženog, nerazumnog graditeljskog zahvata na hotelu i plaži “Carina” u Baošićima”, razgovarai smo sa direktorkom Uprave za zaštitu kulturnih dobara dr Petrom Zdravković.
“Od predstavljanja seta hitnih mjera u sjedištu UNESCO-a, Crna Gora je preduzela niz zakonodavnih, institucionalnih i konkretnih upravnih aktivnosti usmjerenih na jačanje zaštite Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora. Najznačajniji korak predstavlja usvajanje izmjena i dopuna Zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora kojim su ojačani mehanizmi zaštite i upravljanja ovim područjem.
Zakonom su, između ostalog, uspostavljene obaveze izrade nove Studije zaštite i Plana upravljanja, pooštreni uslovi za planiranje i izgradnju, kao i uloga Uprave za zaštitu kulturnih dobara u postupcima koji mogu imati uticaj na Izuzetnu univerzalnu vrijednost dobra. Pokrenute su aktivnosti na izradi ovih dokumenata, na uspostavljanju metodologije za procjenu uticaja na baštinu i kumulativnih uticaja, kao i na jačanju stručnih kapaciteta Uprave”, navodi Zdravković.
Slučaj Baošići ne treba posmatrati kao pokazatelj odsustva reakcije institucija, već upravo kao primjer primjene pojačanih mehanizama zaštite, smatra ona.
“Uprava je, nakon utvrđenih promjena obalne linije i zahvata koji nijesu bili prihvatljivi sa aspekta zaštite područja Svjetske baštine, donijela rješenja o obustavi radova i vraćanju prostora u prvobitno stanje i pokrenula postupke u okviru svojih zakonskih nadležnosti. Komitet za svjetsku baštinu je još u odluci iz 2025. godine ocijenio da stanje ovog dobra zahtijeva pojačano upravljanje i široku mobilizaciju nadležnih institucija, što potvrđuje da se ne radi o pojedinačnoj aktivnosti jedne institucije, već o obavezi cijelog sistema”.
Stručna priprema za vraćanje plaže u Baošićima
Nakon ogromne devastacije, nasipanja pjeska i kamena, podizanja podmorja za 9 m, može se, ipak, vratiti plaža u Baošićima u prvobitno stanje, ističe Zdravković.
“U slučaju Baošića, upravni postupak još nije konačno okončan. Uprava za zaštitu kulturnih dobara donijela je rješenje kojim je naloženo vraćanje predmetnog prostora u prvobitno stanje. Obaveza postoji i mora biti izvršena u skladu sa konačnim i izvršnim upravnim aktima. Činjenica da je riječ o obali i prostoru na kojem su izvršene značajne fizičke intervencije ne znači da je vraćanje u prihvatljivo stanje nemoguće. Međutim, ono se ne može sprovoditi proizvoljno niti jednostavnim uklanjanjem nasutog materijala bez prethodne stručne pripreme. Neophodno je utvrditi tehnički, ekološki i konzervatorski prihvatljiv način sanacije, kako bi se spriječilo dodatno oštećenje obale, morskog ekosistema i pejzažnih vrijednosti”.
Ukoliko obavezano lice ne postupi po rješenju, izvršenje se može sprovesti kroz mehanizme upravnog izvršenja, uključujući izvršenje preko drugog lica, na trošak izvršenika, uz prethodno obezbjeđivanje potrebne stručne i projektne dokumentacije, objašnjava naša sagovornica.
“Dakle, stav Uprave je jasan: prostor mora biti saniran i doveden u stanje koje će, u najvećoj objektivno mogućoj mjeri, odgovarati stanju prije izvedenih intervencija”.
Ugrožen UNESCO status Kotora?
Jedan pojedinačni slučaj sam po sebi ne dovodi automatski do gubitka statusa dobra Svjetske baštine. Međutim, svaki zahvat koji može negativno uticati na izuzetnu univerzalnu vrijednost, integritet, autentičnost ili pejzažni karakter područja predstavlja ozbiljno pitanje i posmatra se u širem kontekstu ukupnog sistema upravljanja, dodaje direktorka Uprave za zaštitu kulturnih dobara.
“Za UNESCO nije važno samo da li je do neprihvatljivog zahvata došlo, već i kako država reaguje: da li je zahvat zaustavljen, da li su utvrđene odgovornosti, da li se sprovodi sanacija i da li su preduzete sistemske mjere da se slične situacije ne ponavljaju.
Zato je dosljedno sprovođenje rješenja Uprave u ovom slučaju važno i sa aspekta međunarodnog kredibiliteta Crne Gore. Neizvršenje mjera, ponavljanje sličnih zahvata ili izostanak koordinisane institucionalne reakcije mogli bi doprinijeti negativnoj ocjeni ukupnog stanja očuvanosti dobra.
Komitet je već ukazao da urgentne potrebe zaštite Kotora zahtijevaju pojačano upravljanje i široku institucionalnu mobilizaciju, uz mogućnost razmatranja upisa dobra na Listu svjetske baštine u opasnosti ukoliko se problemi ne rješavaju djelotvorno”.
Herceg Novi i bafer zona, kako graditi?
Dio teritorije opštine Herceg Novi nalazi se u bafer zoni Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora. Bafer zona nije prostor u kojem je svaka gradnja automatski zabranjena, ali nije ni prostor u kojem se može graditi samo na osnovu činjenice da je neki zahvat predviđen lokalnim planskim dokumentom, kaže Zdravković.
“Bafer zona ima funkciju zaštite dobra Svjetske baštine od prostornih, vizuelnih, pejzažnih i drugih uticaja koji bi mogli ugroziti njegovu Izuzetnu univerzalnu vrijednost. Zbog toga se prihvatljivost svakog zahvata mora ocjenjivati prema konkretnoj lokaciji, obimu, namjeni, gabaritu, visini, materijalizaciji, vidljivosti i mogućim pojedinačnim i kumulativnim uticajima”.
Zato ona podsjeća: Graditi se može samo: u skladu sa važećim zakonom i planskom dokumentacijom; uz pribavljanje svih posebnih uslova i saglasnosti nadležnih organa; pod uslovom da zahvat ne ugrožava kulturne, pejzažne i vizuelne vrijednosti područja; nakon sprovođenja procjene uticaja na baštinu, kada vrsta, obim ili lokacija projekta to zahtijevaju.
“Za veće, prostorno dominantne ili potencijalno rizične projekte nije dovoljno ocjenjivati samo neposrednu parcelu. Mora se razmotriti i odnos zahvata prema cjelini zaliva, vizurama, istorijskom pejzažu i kumulativnom efektu sa drugim postojećim i planiranim intervencijama”.
A da li to znači I da su za sve projekte neophodni konzervatorski uslovi, odnosno saglasnost Uprave?
“Konzervatorski uslovi potrebni su za sve zahvate koji se izvode na kulturnom dobru, u njegovoj zaštićenoj okolini, na području Svjetske baštine i njegove bafer zone, kao i u drugim slučajevima u kojima zakon propisuje učešće Uprave. Zahvat bafer zone Svjetske baštine obuhvata gotovo cijeli prostor Opštine Herceg Novi. Vrsta akta Uprave zavisi od vrste i faze postupka. U pojedinim slučajevima izdaju se konzervatorski uslovi, u drugim saglasnost na projektnu dokumentaciju, a kod planova, programa i složenijih razvojnih zahvata Uprava daje mišljenje ili utvrđuje potrebu sprovođenja dodatne procjene uticaja na baštinu.
Dakle, nije riječ o univerzalnoj zabrani gradnje niti o identičnoj proceduri za svaki objekat. Svaki zahtjev se razmatra prema statusu lokacije, karakteru zahvata i mogućem uticaju na vrijednosti zbog kojih je područje zaštićeno”.
Projekti na čekanju, investitori negoduju
Posljednjih mjeseci investitori u Herceg Novom su se zahuktali, pa zastali, a mnogi čekaju, kako nam se žale, i po nekoliko mjeseci saglasnost Uprave da bi počeli da grade.
Prema evidenciji Uprave, u trenutku pripreme odgovora u obradi je više stotina predmeta koji se odnose na područje opštine Herceg Novi, ističe Zdravković.
“Pri tome je važno razlikovati predmete koji su uredni i spremni za odlučivanje od onih kod kojih je dokumentacija nepotpuna, kod kojih je zatražena dopuna ili kod kojih je potrebno pribaviti dodatna mišljenja i izvršiti stručnu analizu lokacije i uticaja.
Kada je riječ o trajanju konkretnog postupka, Uprava može dati pouzdan odgovor tek nakon identifikacije predmeta. Potrebno je provjeriti kada je zahtjev podnijet, da li je bio potpun, da li je tražena dopuna i da li je postupak zavisio od drugih institucija, planske dokumentacije ili dodatne stručne procjene”.
Ukoliko novinar ili građanin dostavi broj predmeta, ime podnosioca ili podatke o parceli, Uprava može provjeriti njegov tačan status. Nije odgovorno iznositi zaključak o jednogodišnjem kašnjenju bez uvida u spis predmeta”.
Unaprijediti komunikaciju Opštine Herceg Novi i Uprave
Na pitanje kakva je saradnja sa Opštinom Herceg Novi i resornim Sekretarijatom, u kom je nakon slučaja u Baošićima došlo i do promjene na čelnoj poziciji, Zdravković naglašava:
“Saradnja sa Opštinom Herceg Novi i nadležnim Sekretarijatom postoji, unaprijeđena je i odvija se kroz razmjenu dokumentacije, postupke izdavanja akata, razmatranje planskih i programskih rješenja i rješavanje konkretnih pitanja na području bafer zone.
Istovremeno, potrebno je dodatno unaprijediti pravovremenost komunikacije i obezbijediti da Uprava bude uključena u najranijoj fazi pripreme projekata, planova i programa, a ne tek kada je dokumentacija već završena ili kada su investicione aktivnosti započete. Rana koordinacija smanjuje mogućnost konflikta, troškove investitora i rizik da se naknadno utvrdi da zahvat nije prihvatljiv sa aspekta zaštite dobra Svjetske baštine”.
Saradnja ne podrazumijeva da će Uprava automatski dati saglasnost na svaki predlog lokalne uprave ili investitora. Uprava je dužna da svaki projekat ocijeni nezavisno, stručno i u skladu sa zakonom, međunarodnim obavezama Crne Gore i potrebom očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti Kotora, obrazlaže Zdavković.
“Slučaj Baošići pokazao je da u sistemu još postoje problemi u razmjeni informacija, usklađivanju postupanja i razumijevanju obaveza koje proizlaze iz statusa područja Svjetske baštine. Upravo zato je potrebno dalje jačati institucionalnu koordinaciju, ali bez relativizovanja odgovornosti bilo kojeg organa u okviru njegovih zakonskih nadležnosti”, zaključuje dr Petra Zdravković.
