Preko 200 herecgnovskih đaka završava srednješkolsko obrazovanje. Već su imali završne maturske ispite na tzv. eksternoj maturi, u aprilu crnogorski, u maju engleski ili matematiku, a posljednji ispit imaju 8. juna. Prethodno će 3. juna u svečanoj garderobi prodefilovati centrom Herceg Novog, zabaviti se i oprostiti od srednje škole, omiljenih i manje uvaženih profesora, drugara, na maturskoj večeri u Gradskoj kafani.
Dok čekaju diplome za ispit zrelosti neki možda već podnose zahtjev za upis na fakultet u prvom roku. Ali, evo što sve sada razmišlja jedna vrijedna maturantkinja, koja nije htjela da se izdvaja od vršnjaka i potpisuje, jer, kako kaže, slično rezenuje većina njenih vršnjaka.
“Sa toplijim i dužim danima, približavaju se mature i generalno završetak jedne školske godine. Ovaj period stvara posebnu euforiju kod maturanata koji završavaju srednju školu. Koračamo u svijet odraslih, suočavamo se sa potpuno novim preprekama o kojima nismo mogli ni sanjati.
Ovo je period rasterećenja, slavlja, druženja, a sa druge strane, od nas se očekuje mnogo. Ta očekivanja stvaraju veliki pritisak. Moramo izabrati naš životni put i nemamo puno prostora za greške. Nameće nam se najvažniji ispit u životu, ispit zrelosti. Tako ga bar nazivaju.
Ali, da li smo baš zreli i spremni za novu, samostalniju i odgovorniju stranicu života, odvajanje od doma, odlazak na studije, ili neki posao i stvaranje egzistencije? Veliko pitanje!
Usresređeni smo i na jedan od zabavnijih, kreativnijih i veselijih događaja, matursko veče. Slušajući priče nekih prethodnih generacija, to je noć koja se pamti čitavog života. Svi mi koji maturiramo stremimo jednom cilju, a to je da tog dana, na defileu, pred ogromnom publikom, izgledamo najbolje moguće.
Djevojke kupuju najljepse haljine, štikle i nakit, a momci odjela i cipele. Skoro svake godine izdvajaju se oni koji te večeri imaju potrebu da izraze svoju kreativnost, ili pravu stranu ličnosti, pa se izgledom izdvajaju od ostalih. Sa druge strane postoje i oni koji se najbolje osjećaju u nekoj klasičnoj i elegantnoj kombinaciji.
U društvu poremećenih vrijednosti, u kom trenutno živimo, nije više bitan kvalitet, nego kvantitet. Dosta tinejdžera razmišlja da će ljepše izgledati u nekoj markiranoj ili skupoj odjeći nego u malo jeftinijoj, koja može biti podjednako efektna. Ali, treba da nam je na umu, da nije bitno samo kako ćemo spolja izgledati ili zasijati, već kojom energijom iznutra zračimo.
Dosta vršnjaka iz mog okruženja voljno je da pređe veliki put, od roditelja dobiju i za avionsku kartu, kako bi te večeri imali savršeno uklopljenu, unikatnu i skupu odjevnu kombinaciju.
Da li je sve to potrebno? Neki ce reći da nije, ali iz perspektive maturanta to je i te kako potrebno i tako mora biti. Roditelji koji trenutno nisu u najboljoj finansijskoj situaciji spremni su na sve moguće načine nabaviti novac kako bi njihovo dijete te večeri zasijalo.
Potrebno je odvojiti veliku sumu novca za matursko ruho. Odjeća koja se nosi te večeri nije jeftina. Djevojke dodatno treba da plate šminku i frizuru, manikir, pedikir… Iz godine u godinu sve se ponavlja. Slušala sam mamu kada mi je pričala da je tako bilo i u njenom dobu, te da je matura ne samo ispit zrelosti nego i novčanika.
Sve ovo nam nameće sistem u kom živimo, a živ čovjek se na sve navikne, teško odvikne. Ipak, važno je da imamo ono najdragocjenije, našu mladost, ljepotu, nadanja, srednjoškolske uspomene za pamćenje”.
