U Podgorici, u Crnogorskom narodnom pozorištu premijerno je prikazan film autora Andra Martinovića, u sklopu prvih podgoričkih ,,Dana Mirka Kovača”.
Ovaj film pravljen je u slavu Stanića i za one koji vole njegove slike. On nije namijenjen nekoj određenoj populaciji ili društvenoj grupi, pa ni po kriterijumima obrazovanja: u njemu mogu uživati podjednako čak i oni kojima je njegovo slikarstvo nepoznato – kazao je Andro Martinović u intervjuu za Pobjedu.
U trenutku kada je film ,,Stanić, stoljeće“ reditelja Andra Martinovića doveden do finalne faze, u 101. godini, 19. novembra napustio nas je jedan od najvećih crnogorskih slikara Vojo Stanić. Ljepšu posvetu nakon smrti Stanić vjerovatno ne bi ni sam poželio.
Martinovićev film o znamenitom hercegnovskom slikaru predstavlja svojevrsnu sublimaciju njegovog stvaralaštva. U filmu su prikazani Stanićevi radovi, propraćeni odabranom muzikom, isječci iz intervjua, kao i stavovi značajnih ljudi, dominantno iz svijeta kulture, o Stanićevoj ličnosti i slikarstvu.
Martinović je za Pobjedu govorio o procesu stvaranja ovog specifičnog ostvarenja, karakterističnim motivima Vojovih slika koji su inkorporirani u film i ličnostima koje su zastupljene u dokumentarcu.
“Svijet Voja Stanića jeste kompleksan i višeznačan, autentičan, a takav da ga svako od nas prepoznaje kao svoj. Rad na ovom filmu smo počeli u povodu njegovog stotog rođendana, tada još bez jasnog koncepta, ali sa osjećanjem obaveze da se i putem filma obilježi taj značajan datum u našoj kulturi. Ponovo sam pogledao na stotine Vojovih slika i pročitao tekstove koji su pratili izložbe i monografska izdanja, preslušao radijske intervjue i nekoliko televizijskih emisija koje su sa njim snimljene. Sve mi je to bilo zanimljivo na svoj način, a ujedno me upućivalo na potrebu da pronađem neki lični patent za film koji će ličiti na Voja i na njegove slike. ,,Stanić, stoljeće“ nije klasičan biografski film, već je riječ o svojevrsnom putovanju kroz Vojov svijet koji namah ozari čovjeka, nasmije ga, ali i navede na razmišljanje”
Martinović je govorio I o motivima I odluci da ugradi zvučnu dimenziju u interpretaciju Stanićevih radova
“Riječ je o audio-vizuelnom panoptikumu Stanićevog magičnog realizma. Tu su primorski ambijenti, brodovi i barke, skaline i vedute, mornari i brđani, pelivani i sladostrasnici, fešte i sijeste, razigrani rekvizitarijum nadohvat prolaznika i susjeda, koji se vladaju onako kako to izgleda kad nam se čini da nas niko ne vidi. Kroz film nas vodi sam Stanić, odnosno njegov glas: njegovi iskazi o svakodnevici, o umjetnosti i kiču, o životu u malim mjestima, o savremenosti u slikarstvu, o televiziji… Svaka od odabranih opservacija iz intervjua datih kroz više od pola vijeka, spaja se sa dokumentarnim materijalom i njegovim slikama – kao komentar i kao umjetnička transpozicija, u prelamanju stvarnog i izmišljenog”.
U dokumentarcu ,,Stanić, stoljeće“ se pojavljuju ljudi koji doprinose razumijevanju njegovog umjetničkog nasljeđa
“O Voju i o tome zašto su im njegove slike bliske i važne govore: Đorđe Kadijević, Duško Vujošević, Emir Kusturica, Radmila Vojvodić, Rade Šerbedžija i Branko Baletić. Vujošević o tome kako mu je odlazak na jednu izložbu Voja Stanića promijenio život; Kusturica o Vojovoj ironičnoj distanci, ali takvoj koja nas grije, a ne hladi; Šerbedžija o susretima u Novom, Radmila Vojvodić o jednoj slici; Kadijević o Voju kao ,,običnom geniju“…
Svako od njih dao je izuzetno pronicljiv i, rekao bih, intiman osvrt, a mi smo pokušali da u montaži uspostavimo jedinstven tok razmišljanja, gotovo po muzičkom principu u kojem svaki instrument ima svoju dionicu u kompoziciji.
O ključnoj poruci ili emociji koju je želio da prenese publici kroz film ,,Stanić, stoljeće“ i kako se ona reflektuje na širu priču o crnogorskoj kulturnoj sceni, Martinović je kazao:
“Ovaj film pravljen je u slavu Stanića i za one koji vole njegove slike. On nije namijenjen nekoj određenoj populaciji ili društvenoj grupi, pa ni po kriterijumima obrazovanja: u njemu mogu uživati podjednako čak i oni kojima je njegovo slikarstvo nepoznato. U tom smislu, nadam se da je to jedan mali, ali dragocjen doprinos tajni Voja Stanića, da se podsjetimo naslova sjajnog Kluzoovog filma o Pikasu”, istakao je Martinović.
Izvor i foto: Pobjeda
