Protest radnika Instituta: Nismo gubitnici koji traže državnu pomoć

Nadležnima u državi, prije svega Vladi Crne Gore radnici Instituta Igalo su sa protesta na kružnom toku u Meljinama uputili apel da saslušaju njihove poruke i sve preduzmu da tu renomiranu kompaniju, jedinu državnu u oblasti zdravstvenog turizma spasu od stečaja i loše privatizacije. Radnicima je danas isplaćena novembarska plata.

Najavili su da ukoliko se njihovi zahtjevi ne ispune da će radikalizovati proteste sa blokadom za državu značajnijih institucija.

Zajednički moto za spas Instituta je „Mi moramo pobijediti“, poručila je predsjednica Sindikata dr Marija Obradović.

„Apelujemo, uključite se. Potrudite se da saznate čime se bavimo. Mi smo ustanova u kojoj se liječe djeca Crne Gore, teško oboljeli i teško oboljeli građani. Nema cijene kojom se može platiti poboljšanje kvaliteta života svakog pacijenta i uključivanja u normalan život. Naša vrijednost je u znanju i prepoznata je širom svijeta. Nemojte dozvoliti da Institut mnogo više cijene i o njemu više znaju u Norveškoj, Švedskoj, Holandiji nego u Podgorici. Nemojte dozvoliti da vas nikada više molimo za pomoć, nego uradite što je do vas kako biste na Institut bili ponosni. Ulica nije naš izbor nego nužda u egzistencijalnoj borbi. Samo želimo da radimo svoj posao i želimo da sačuivamo Institut kao istinski brend Crne Gore“, poručila je nadležnima i Vladi dr Obradović.

Ona je prethodno podsjetila da je Institut firma koja je u većinskom vlasništvu države i da zato očekuju da se država prema svojoj imovini odnosi domaćinski.

„Institut je firma koja ima strategiju, kadar, znanje i tržište. Mi nismo gubitnici koji traže državnu pomoć. U toku 2022. godine u Institutu se liječilo 19.222 pacijenta i ostavreno je 210 hiljada noćenja, čime smo se gotovo približili 2019. godini, koja se računa za najprofitabilniju. Dugovi kojima je Institut opterećen nisu posljedica nerada i lošeg poslovanja, nego višedecenijske nebrige, prvenstveno države. Institut kao stratešku ustanovu koja se bavi rehabilitacijom i zdravstvenim turizmom decenijama u nju nije ulagano. Erozija kadra, posebno visokoobrazovanog traje godinama, a na nju se žmuri“, kazala je predsjendica Sindikalne, obraćajući se radnicima i građanima na protestu u Meljinama.

Zdravstveni radnici Instituta su jedini u Crnoj Gori koji ne ostvaraju prava zagarantovana granskim kolektivnim ugovorom za zdravstvo. Time su koeficijenti zarada daleko ispod onih koji važe u svim drugim zdravstvenim ustanovama u Crnoj Gori, a slično je i sa zaradama ostalih zapoelnih, podsjetila je ona.

„To je razlog zašto radnici ostvaruju svoja prava sudskim putem i odlaze u ustanove koje ta prava poštuju. Institut nije gubitnik, jer ima vrijednost, prvenstvenou ljudstvu i znanju, ali i u zemljištu, objektima, tehnici i programima. Za nas je neprihvatljivo da se aktuelizuje tema privatizacije, posebno po apsurnoj cijeni, uprkos značajno većoj posljednjoj procjeni vrijednosti Instituta od 120 miliona era. U posljednje četiri godine cijene su višestruko porasle. Samo je cijena Instituta ostala ista. Mizernih 10 miliona eura za 228 hiljada kvadratnih zemljišta, smještenog na najatraktivnijoj lokaciji u gradu i građevinskih objekata površine 85 hiljada kvadrata.“

Radnici smatraju da država treba da zadtrži većinsko vlasništvo nad Institutom Igalo iz više razloga. Prije svega, zbog medicinske rehabilitacije, objasnila je dr Obradović.

„Preko Fonda zdravstva Crne Gore tokom 2022. godine u Institutu je ostvareno 97 345 noćenja. Pravo na medicinsku rehabilitaciju imaju pacijenti i nanon najtežih trauma, hururških intervencija, preležanog infarkta srca, ili moždanog udara, hronični bolesnici sa najtežim oboljenjima, djeca sa poremećajima u razvoju i mnogi drugi. Malo je porodica u Crnoj Gori koje psoljednjih decenija nisu imale najbližeg član aili srodnika na liejčenju u Institutu. Oni znaju kao što i mi znamo koliko je rada, empatije, profesionalnosti, entuzijazma uloženo u oporavak svakog pacijenta“, kazala je ona i upitala Vladu „Kako ste zamislili organizovati medicinsku rehabilitaciju u Crnoj Gori, ako se odričete Instituta Igalo?“.

Drugi razlog zbog kojeg država treba da sačuva Institut jeste zdravstveni turizam, koji je prepoznat kao jedna od strateških grana razvoja Crne Gore, a Institut Igalo je noseća institucija tog projekta, jer je prije više od 70 godina i sam koncipiran na toj ideji, podsjetila je ona.

„Zahvaljujući viziji, znanju, strategiji, saradnji, mobilizaciji resursa, poštenju, neviđenom strpljenju i upornosti ova ustanova je od malog liječilišta izrasla u grandiozni zdravstveni sistem, koji svakom društvu može služiti na ponos. Vrhunskim rezultatima i profesionalizmu zapolesnih izggrađen je brend koji se na strogom evropskom tržišptu visoko kotira i kojim se Crna Gora može ponositi izvan svojih granica. Institut je nastavna jedinica Univerziteta u Podgorici. U njemu je 1976. godine osnovana Viša fiziterapeutska škola , koaj je danas preimenovana u Faklultet primjenjene fizioterapije i kao studijski program se nalazi u sastavu Medicinskog fakulteta u Podgorici. Kompeltna praksa na ovom fakultetu obavlja se u Institutu Igalo. Kako ćemo ovim mladim ljudima reći da za njih ovdje više mjesta nema?“ – upitala je predsjednica Sindikata Instituta.

Radnik Instituta Željko Vavić pročitao je pismo pacijentkinje, Novljanke Nedjeljke Stojanović Stanojlović koja je uakazala koliko su dragocjene terapije u Institutu, a zaposleni najveće blago i resurs.

„Ovaj objekat i ovo blago koje su nam ostavili oni koji su ga vizionarski gradili i stvarali reputaciju na svjetskom nivou je naša obaveza i amanet. Odreknemo li se Instituta u Igalu i ostanemo li bez njega, napravićemo propust koji ne bi dozvolila nijedna država na svijetu i grijeh koji nam nikada ne bi bio oprošten. Sačuvajmo ga zbog boljitka svih onih kojima je potreban, zbog nas, a posebno zbog svih kojima će trebati u buduće“, poručila je u pismu Stojanović Stanojlović.

Pismo podrške USSCG pročitala je Stanislava Murišić.