Za Novljane koji znaju kako je izgledao Novi prije razornog potresa 1979. godine tvrđava Citadela, ili Mezazluna, ili Macel, bila je kultno mjesto.
Kao značajno graditeljsko nasljeđe zaštićena je još 1966.godine. Na žalost, nije sačuvana i nije izdržala strašni potres. Srušena je skoro sasvim u more. Danas su vidni samo neki njeni djelovi.
Svi pokušaji i inicijtive da se ona spasi nijesu nikada dovoljno okupirale opštinsku i državnu administraciju. Od te inicijative ne odustaje istoričar umjetnosti Lazar Seferović, koji nije uspio da se izbori za sanaciju tvrđave ni kada je bio na odgovornoj funkciji u obnovi kulturnog blaga nakon potresa.
Mnogi misle da je nemoguće vratiti prvobitni izgled Citadele, jer je od nje malo što ostalo, ili da ima prečih projekata od toga, ali konzervator Goran Skobanović sa tim nije saglasan.
Citadela je pucala godinama i nakon zemljotersa poslije godinu oburdala se u more. Nije bilo razumijevanja za kulturno nasljeđe ni tada niti danas, smatra Skrobanović. Međutim, postoji šansa za njenu obnovu:
– Bavim se ronjenjem, pa znam. Ona leži u moru. Danas je jednostavno izvući njene djelove. Možda nije bilo prije 40 godina, ali danas jeste. Ogradi se jedan dio, isuši i vraća se kamen po kamen, a kameni djelovi se nalaze u okruženju od 20-tak metara od današnje Citadele – navodi Skrobanović.
Ipak, problem je revalorizacija, jer Evropski fondovi ne prepoznavaju revalorizaciju ukoliko ona ne vraća novac, objašnjava on.
– Možemo obnoviti Citadelu za 2 ili 3 miliona eura. Međutim, koliko novca će ona vraćati? Što da stavimo tamo? Lično mislim da imamo dosta pametnih ljudi, stručnjaka, Novljana, koji žive van Novoga i više vole Novi nego oni koji žive u njemu i koji bi pomogli. Postoji i diplomski rad Jasminke Bojović „Obnova Citadele“. Nekadašnji Sky Sat je otkupio i projektnu dokumentaciju za obnovu tvrđave. Ne znam što se zbilo sa tom dokumentacijom. Ali postoji. Mogla bi se napraviti obnova. Za opštinu to je skupo, ali za državu nije – tvrdi Skrobanović.
Kako je nekada bilo
Mezaluna je prije urušavanja bila tvrđava u obliku polumjeseca.
– Da bismo razumjeli kako je nekada izgledala odbrana grada, treba znati da je 1901. Austrija ogromni zid, koji je vodio od Citadele prema ulazu u Luku, srušen i danas se nalazi na plaži uz tvrđavu. To je bio odbrambeni zid koji je išao do ulaza u Luku i do današnjeg Tonsatija. Citadela je bila odbrambena tvrđava sa tim zidom i izlaznim tunelom koji je išao do Španjole. Arheolog Ilija Pušić je 1976 godine, kada je radio arheološka istraživanja, našao tunel, ali on je izlazio samo do ulaza u Forte Mare, do malog ulaza koji je od Hercega Stjepana najstariji dio. To su one polukružne stepenice koje idu do Forte Mare. Služile su za prvu odbranu grada, da bi kada navale s mora, pobjegla i mogla ući u tvrđavu – priča Skrobanović.
Odbrambeni zid je srušen da bi se napravila pruga. Srušila ga je Austrija 1901.godine. Citadela je obnovljena u mletačko vrijeme, a napravljena u tursko doba.
– Postoje istraživanja dr Borisa Ilijanića koji je radio na području Citadele i tzv. Voničkih banja i ona ukazuju da se ovdje nalaze i rimska utvrđenja. I logično je da je na ovom području bio rimski grad. Citadela je definitivno pala našom krivicom – kaže Skrobanović, podsjećajući na potres.
Tvrdi da mladi Novljani ne bendaju mnogo za kulturno naslijeđe, pa ni za novske tvrđave koje su zidinama povezane u cijelinu. Novi nije grad, Novi je tvrđava. Ona počinje od Citadele i završava se gornjin gradom Španjolom.
– Ljudi neće da se pomire s tim da su gradovi na obali mora Kotor, Dubrovnik, Split, Šibenik, a da je Novi vojna utvrda. Svi ljudi koji su danas starosjedioci su bili dovedeni da bi hranili vojsku. U jednom momentu u novskoj tvrđavi je bilo 5000 vojnika. Zamislite danas samo da napravite hljeb za 5000 vojnika – ističe Skrobanović.
Mnogo toga se danas ne može zamisliti, pa i njegova vizija o Citadeli koja izranja iz mora.
R.Đ.
