Zar može nekome biti interes da propadne Institut Igalo? Zar zaista nikome u državi nije stalo da se istinski, bez politikanstva, zauzme za sopstvenu kompaniju? Zar nikog nije briga za srce Instituta, njegove radnike, koji liječe i služe bolesne 4 mjeseca bez plata, poniženi, nezadovoljni, mnogi i gladni?
To se pita stalno Sindikat Instituta, na čelu sa dr Marijom Obradović, u susret 1. maju, Prazniku rada i velikom protestu sa Unijom slobodnih sindikata.
U podne na parkingu kod Druge faze Instituta, krenuće radnička povorka magistralom do Prve faze, a tu će im se obratiti predstavnici nekoliko Sindikata iz cijele Crne Gore.
“Znači nam ta podrška, kao i građana Herceg Novog u našoj borbi za očuvanje Instituta, ali nemamo nikakvih povoljnih vijesti iz Vlade. Nema interesovanja da nam se pomogne. Ne znamo ni da li je postupak privatizacije sa češko-crnogorskim konzorcijumom prekinut, o čemu su pisali juče mediji. Ovo su samo naši pokušaji da skrenemo pažnju da smo još tu prepušteni sami sebi, ali do kada ćemo izdržati? Ne znam više ni da li su nam protesti u korist ili na štetu”, kaže za Novski portal, dr Obradović.
Stanje u Institutu danas, uoči dolaska Norvežana 2. maja je izuzetno teško. Ali, to kao da nikoga ne tangira, dodaje ona. Ne postoji interesovanje da Institutu bilo ko pomogne.
Ipak, sjutra će Odbor direktora Instituta konačno staviti na dnevni red kolektivni ugovor.
“To će biti jedna od tačaka dnevnog reda Odbora i saznaćemo kakav je stav novog sastava Odbora na čelu sa dr Raškovićerm. Mada, s obzirom da nam ne mogu biti isplaćene plate ni po starim koeficijentima, pitamo se kako će po novim. Ako se potpiše kolektivni ugovor to je, ipak, dobar znak, makar nešto ide naprijed. Jer, Sindikat je još u avgustu 2021. godine dostavio predlog kolektivnog ugovora. Do danas se pregovara i evo prvi put Odbor će se ozbiljno pozabaviti tim dokumengtom”, ističe dr Obradović.
U gotovo nemogućim uslovima osoblje Instituta nastavlja da obavlja osnovnu djelatnost i da dostojanstveno pruža uslugu svakom pacijentu. Od 2. maja počinje državni program rehabilitacije Norvežana. Njih oko 700 će se smjenjivati u šest grupa sve do oktobra. Grupe su nešto smanjene, jer su u Norveškoj smanjili budžet za ovu vrstu usluga svojim državljanima, objašnjava dr Obradović, a ne zbog stanja u Institutu.
Inače, svake sedmice iz Instituta neko od zaposlenih ljekara, sestara, terapeuta ili uslužnog ugostiteljskog osoblja odlazi. Oni su deficitaran kadar u cijeloj državi i ne mogu da trpe 4 mjeseca bez plate. Pri tom još nije primljen dovoljan broj sezonaca, jer ni oni neće da dijele neizvjesnost oko zarada sa stalnim radnicima Instituta. Zato je je i odloženo otvaranje Prve faze.
