Od aprila prošle godine kada smo na Škveru pričali s Lidijom Vukić, “kraljicom ribara”, jedinom ženom koja se bavi podvodnim ribolovom i ronjenjem na dah, fizioterapeutkinjom i triatlonkom, Cetinjankom i Novljankom, koja pet godina živi i radi u Norveškoj, mnogo toga se desio u njenoj “podvodnoj ribolovnoj“ karijeri u zemlji Vikinga. Ona je djevojka koja obara ustaljene klišee o muškim i ženskim zanimanjima i sportovima i vodi s uspjehom norvešku žensku reprezentaciju. Sve radi iz hobija, ali je I prava “predatorka” za svjetske sportske ribolovce.
Lidija je kao trenerica ženske reprezentacije Norveške učestvovala na Evropskom prvenstvu u avgustu prošle godine. Zahvaljujući njoj u toj skandinavskoj zemlji žene su posljednje dvije godine dobile svoju kategoriju u ovom sportu, na lokalnim i internacionalnim takmičenjima u podvodnom ribolovu.
“Na Evropskom prvenstvu smo uspjele da sastavimo tim, doduše samo dvije Norvežanke i ja kao trenerica. Osvojile smo bronzanu medalju individualno i ekipno. To su bile prve internacionalne medalje za Norvešku u ovom sportu. Nakon toga je bilo prvenstvo Norveške na kome sam se takmičila i pobijedila. Trenutno sam jedina u Norveškoj koja je dobila poene. Osvojila sam i dobar rezultat u ukupnom plasmanu, računajući muškarce, odnosno 9. poziciju”, priča nam Lidija.
Uslijedilo je nordijsko prvenstvo, na kome su učestvovali Norveška, Finska i Danska. Bilo je omugaćeno da za reprezentaciju nastupa i neko ko nema državljanstvo, pa je Lidija mogla da roni za Norvešku.
“Bilo je vrlo neizvjesno i jaka konkurencija. U ženskoj kategoriji osam takmičarki, a sve su ulovile dosta ribe i bodove. Nakon dva dana takmičenja ja sam osvojila drugo mjesto i ekipno takođe srebrnu medalju. Bile bismo prve da jedna naša takmičarka nije bila diskvalifikovana, jer je zakasnila na zavšnicu takmičenja”.
Instruktorka ronjenja i podvodnog ribolova
Naišla je zima, dosadna i hladna, priča Lidija. Manje je bilo ronjenja. Postala je članica drugog kluba, koji se zove “Flekkefjord dykkerklubb”, zbog čega je veoma srećna. Lijepo je prihvaćena i ima podršku u svemu.
Upravo je završila i kurs za instruktorku ronjenja, pa će u slobodno vrijeme imati još jednu aktivnost pod vodom, držati kurseve ronjenja.
“To će biti vikendom. Sa obukom ronjenja ću vjerovagtno raditi i obuke u podvodnom ribolovu. Tome je ove godine prethodilo jedno zanimljivo okupljanje sa ženama, gdje smo iskoristili vikend za priču o podvodnom ribolovu, bezbjednosti, tehnikama lova. Išli smo na more dva dana, organizovali malo takmičenje kako bismo što više promovisali ovaj sport i dobili što više članica. To će postati tradicija”.
Dobila državljanstvo, lakše na takmičenja
Najljepše od svega je to što je Lidija, nakon pet godina, dobila i norveško državljanstvo.
“Sad sam Norvežanka, ali naravno zadržaću i crnogorsko državljanstvo. Konačno mogu da nastupam na velikim internacionalnim takmičenjima za reprezenatciju Norveške. Prvo veliko nadmetanje biće Svjetsko prvenstvo u septembru u Španiji. Ponosna sam i srećna zbog toga. Nisam u vrhunskoj formi, jer nisam profesionalac. Ronjenjem se bavim iz hobija i zato ne očekujem mnogo. Ali mislim da je privilegija ići na Svjetsko prvenstvo i upoznati ostale žene iz podvodnog ribolova, profesionalce. Ali, znam, izgaraće naš mali tim, daćemo sve od sebe da osvojimo neke bodove”.
Lidija je navikla na hladnoću Norveškog, Sjevernog i Barensonovog mora, punog ribe, mada ne tako slatke i ukusne kao u toplijem i bistrijem Jadranskom.
Boravi u Stavangeru, jednom od najljepših gradova na jugozapadu Norveške, u gradu okruženom fjordovima, u evropskoj prijestonici kulture. To je jedan od najbogatijih gradova Norveške. Postaje poznata po trofejnim podvodnim ribolovnim ulovima, posebno otkako je 2020. oborila svjetski rekord u muškoj i ženskoj konkurenciji, ulovom 2,7 kg teške ribe slettvar, sličnoj rombu.
“Volim Norvešku. Imam siguran život ovdje, ali i dalje volim Crnu Goru. Mogu ja iz Crne Gore, ali Crna Gora neće iz mene niđe”.
Na žalost, kada je riječ o podvodnom ribolovu, naša zemlja nema ni pravo nastupa na Svjetskom prvenstvu, jer nije članica CMAS-a – Svjetske federacije podvodnih aktivnosti.
“Sve da sam u Crnoj Gori ne bih mogla da pođem na Evropsko, ili Svjetsko prvenstvo, kao što ne mogu ni muškarci iz Crne Gore”, objašnjava Lidija.
Očekujemo je sredinom jula u Novom, na Škevru, da nastavimo morske, ribolovne i sportske priče. Biće toga još. Znamo da će to biti njen najdraži odmor, uz neki trening ili trku sa hercegnovskim triatloncima, ali i zaron jer mora “provjeriti” ima li još dobre ribe u zalivu Boke.
