S viješću da je dobitnica ovogodišnje Okrobarske nagrade Herceg Novog, koja ju je jako obradovala, ubrzo je stigla i tužna. Crnogorska i jugoslovenska književnica i slikarka, Bosiljka Boka Pušić preminula je juče u 88. godini života.
Uglednu, odvažnu, snažnu, duhovitu profesorku srpsko-hrvatskog jezika i književnosti u hercegnovskoj Srednjoj školi, gdje je provela 26 godina, pamte naraštaji. Kasnije i uspješnu pjesnikinu, književnicu, koju veoma cijeni i poštuje čitalačka publika, pogotovo djeca. Svestrana umjetnica u književne krugove ulazi kao vrsna pjesnikinja čije su zbirke označile početak savremenog stvaralaštva žene u Crnoj Gori. Objavila je preko 30 romana, knjiga poezije i knjiga za djecu.
Bosiljka Pušić rođena je u zanatlijskoj porodici 1936. godine u Ćupriji. Iz braka sa Ilijom Pušićem ima dva sina, Andriju (poznat kao Digital Mandrak[2]) i Antonija (poznatijeg kao Rambo Amadeus).
Pisanjem je počela da se bavi 1970. godine, kada objavljuje svoju prvu knjigu pjesama i prozne tekstove po časopisima. U Jagodini završava osnovnu školu i gimnaziju, a u Beogradu, na Filozofskom fakultetu, odsjek za jugoslovensku i svjetsku književnost.
Nakon udaje za Iliju Pušića, sa kojim je u srećnom braku bila preko 6 decenija, seli se u Herceg Novi, posvećuje porodici, piše I stvara. Susreće sa brojnim znamenitim književnicima, Ivom Andrićem I njegovom Milicom, slikarima, drugim javnim ličnostima.
Posljednjih godina, na žalost, suočava se i sa bolešću ili kako je nazivala karcinom, s „grguljezom koji je zjeda“, sa kojim se borila humorom. Tako je nastala i knjiga “Veselo, veselo, zometa”, koja može da posluži kao svojevrsno ohrabrenje svima u sličnoj nevolji.
Prvu zbirku „Krila iste ptice“ objavila je 1970. godine, a zatim i brojne knjige poezije i zbirke pripovjedaka – od kojih je već prva, ‘Kavez’ (1981) nagrađena. Prvim romanom ‘Otvaranje lutke’ izazvala je veliku pažnju kritike i publike.
Roman ‘Kumborski vijađ’, štampan u okviru Pobjedine edicije Savremeni crnogorski roman kao jedno od četiri najuspjelija ostvarenja na konkursu za najbolje neobjavljeno romaneskno djelo, ZUNS je uvrstio u lektiru za deveti razred. Napisala je i desetak knjiga za djecu – Hercegnovske čarolije, Koga boli uvo kako ja rastem, Ružičasti delfin i druge.
Dobitnica je brojnih nagrada, te Zmajeve počasne nagrade i nagrade Živojin Pavlović, a svaki njen roman nominovan je za neku od prestižnih priznanja na jugoslovenskom prostoru. Po odlasku u penziju počinje da slika te da samostalno i kolektivno izlaže. Imala je petnaest samostalnih izložbi, tridesetak grupnih i izlagala na tri međunarodne žirirane izložbe. Bila je učesnica više likovnih kolonija.
Najznačajnije hercegnovsko priznanje, Oktobarska nagrada, trebalo je da joj za života bude dodijeljeno 28.oktobra na Dan oslobođenja Herceg Novog.
Naša Boka nije nikada klonula duhom i uvijek je umjela da nađe prave riječi za najteže i najljepše trenutke u životu.
Rodbina, Novljani, prijatelji ispraćaju je s dužnim poštovanjem i počašću na vječni počinak.
