Ni hladno, nepristipačnije Norveško more od našeg, niti kontinentalna klima i novi posao, nijesu obuzdali pasiju Lidije Vukić za podvodnim ribolovom. Ne zovu je bez razloga “kraljica ribara”.
Fitioterapetkinja, triatlonka, jedna od rijetkih žena koje upražnjavaju podvodni ribolov, Lidija je Cetinjanka, ali i Novljanka. Lijepo se snašla “među Vikinzima” i svim ribama svijeta.
Tokom četiri godine boravka u Stavangeru, jednom od najljepših gradova na jugozapadu Norveške, nije prestajala da se bavi ronjenjem na dah i podvonim ribolovom. Stavanger, okružen fjordovima, evropska prijestonica kulture, posljednjih se decenija razvio u moderan grad , među najbogatijim u Evropi, a upravo tamo Lidija postaje poznata. Najviše po trofejnim podvodnim ribolovnim ulovima. Oborila je 2020. svjetski rekord u muškoj i ženskoj konkurenciji, ulovom 2,7 kg teške ribe slettvar, sličnoj rombu i napavila mnogo drugih vrhunskih rezulatata.
Na kratak odmor ovih dana došla je u Novi, da vidi majku, društvo, svoje triatlonce. Na omiljenom odredištu Škver, punom dragih uspomena i zarona, a gdje drugo, pričamo s njom.
– Bila sam na Cetinju samo dan, da pokupim neke stvari i dovedem majku. Herceg Novi je mjesto kome ću se uvijek vraćati, đe volim da budem. Ovog puta kratko. U Crnoj Gori sam bila proteklog ljeta i sada kada smo dobili 10 dana slobodno, odmah sam odlučila da me neće ništa spriječiti da opet vidim majku, društvo, da zaronim – priča Lidija.
Naše more je bistrije i ljepše od Norveškog, a riba ukusnija
Kada je napustila Crnu Goru, ne sanjajući da će “pustiti korjene” u Skandinaviji, Lidija je odmah imala želju da zaroni u Norveško, Sjeverno, ili Barensonovo more, znajuči da u Norveškoj nije tako popularan podvodni ribolov kao kod nas.
– Hladno je more, ronila sam na samo 2 stepena. Ljeti bude do 15. Sada će uskoro biti 9 stepeni i to se računa da počinje “riba da radi”. Kada je baš hladno, od 2 do 5 stepeni, a imam želju da ronim, ostanem pod vodom samo pola sata. Budem skoro zaleđena. Ne prestajem da lovim ribu harpunom – priča sa strašću Lidija.
Dio Norveške gdje živi, okrug Rogaland nije baš bogat ribom, ali je, ipak, ima više nego u našem moru:
– I veći su komadi. To je ono što me privlači da i dalje tamo ronim, iako je more potpuno drugačije. Ljeti je mutno, puno velikih meduza, koje žare I peku. Tako da često usne, koje su mi jedino otkrivene, budu otečene kao da sam stavljala botoks. Zimi je bolja vidljivost, ali baš hladno. Svaki put to ronjenjenje ima i prateće otežavajuče okolnosti. Nije kao ovdje gdje se mogu posvetiti samo robolovu, potpuno uživati.
Kako do trofejnih ulova?
Postoji evropska i svjetska lista rekorda i kada neko ulovi dobar primjerak treba da ga registruje.
– Tako sam registrovala ribu koju sam ulovila 2020. godine, ali sigurno je da su ulovljene i veće koje nisu registrovane. Da bi se to uradilo treba poslati dimenzije, mjere, dosta toga da se obavi da bi se potvrdila vjerodostojnost rekorda. Ulovila sam i lignju 2,36 kg koja je ogromna, ali ona se vodi samo kao značajan ulov. Jer, samo se riba računa kao ulov podvodnom puškom – objašnjava ona.
Ulovila je i rekordnog barbuna koji je oficijelni rekord Norveške od 890 grama.
– Nisam se oduševila zbog tog osvojenog rekorda nego što mogu da pojedem tu vrstu ribe, koje sam željna i koju imamo ovdje, a nemamo tamo. Po meni u Norveškoj je riba bezukusna. Nisam veliki ljubitelj bakalara i nekih drugih vrsta, ali jesam romba, ako ga ulovim. On je ukusan. Desilo se da ulovim i brancina koji su veoma rijetki. Dva puta sam ga ulovila. Tog dana je za mene bio raj – prisjeća se naša sagovornica.
Sve su ribe, uglavnom, jestive, ali veoma tražena crvena riba – losos je zabranjena za lov harpunom. Losos se lovi štapom u rijekama, postoje i dozvole za more, ali nikako puškom. U Norveškoj imaju velika uzgajališta lososa i izvoz je veliki. Kažu i da je losos sa sjevera Norveške kvalitetniji. Možda taj dolazi do naših trgovina, ko zna – navodi Lidija.
Kako je postala trenerica norveške reprezentacije
Sve je počelo u novembru prošle godine kada je otišla na državno prvenstvo u podvodnom ribolovu Norveške.
– Htjela sam da provjerim gdje sam u odnosu na ostale podvodne ribolovce u Norveškoj. Zanimljivo je bilo da su u istom vikendu održana dva takmičenja, prvenstvo Norveške i prvenstvo nordijskih zemalja. Tokom oba dana podvodnog ribolova uslovi su bili loši, veliki talasi, jak vjetar. Ali, odlučila sam da dam sve od sebe. Nakon prvog dana bila sam četvrta u ukupnom plasmanu. Malo je bilo žena, nisu čak ni napravili žensku kategoriju.
Zapravo prvog dana nije ni bilo žena, a drugog dvije, jer je učestvovala šampionka Danske i bila je drugoplasirana.
– Nisam mogla zvanično da budem na toj nordijskoj listi, jer je to bilo prvenstvo država. Nisam državljanka Norveške, a Crna Gora, na žalost, nije registrovana u CMAS-u (Svjetskoj federaciji podvodnih aktivnosti) – objašnjava ona.
Ipak, Lidija je drugog dana bila sedma u ukupnom plasmanu, a njeni bodovi su je doveli do prvog mjesta među ženama.
– Prezadovoljna sam plasmanom. Ronila sam dva dana po pet sati na temperaturi od 9 stepeni. Bilo me strah nevremena. Nemam puno iskustva da idem na ronjenje sa broda. Obično volim sa obale, jer se osjećam sigurno. Razmišljala sam da odustanem, ali odluka je već bila donijeta – priča Lidija kakav je to bio izazov za nju.
Nakon dosta razgovora sa organizatorom, ubjeđivanja da je neophodno da populariše ženski podvodni ribolov u Norveškoj, te da mora da napravi žensku kategoriju, kao u svim sportovima, Lidija Vukić je uspjela da makar budu posebeno obilježene učesnice na prvenstvu. Na njenu veliku radost, od ove godine je uvedena i ženska kategorija.
– Biće održana četiri kola norveške lige, dežavno i Evropsko prvenstvo u Helsinkiju u Finskoj, u avgustu. Učestvovaće norveški tim, koji je sastavljen zahvaljujući meni. Na žalost, iako su Norvežani mene željeli u svojoj reprezentaciji, to nije moguće bez državljanstva. Zato je Norveška odlučila da me pošalje na evropsko prvenstvo kao trenericu reprezentacije, s obzirom da sam u podvodom ribolovu iskusna i najbolja u Norveškoj – navodi Lidija.
Trčanje druga Lidijina ljubav
Do prije četiri godine u Novom i Crnoj Gori nije se mogla zamisliti ni jedna trka u duatlonu i triatlonu, ili Novska skalinada, bez Lidije.. Nastavila je da trči polumaratone i kada se preselila u Norvešku.
– U slobodno vrijeme kada god mogu pođem na trčanje i kad saznam za neku zanimljivu trku, uglavnom, polumaratone, registrujem se i istrčim onako, iz gušta. Za uspomenu. Uvijek sam u kontaktu sa mojim triatloncima u Novom. Posvetila sam se podvodnom ribolovu, ali mi trčanje pomaže za kondiciju. Jer kada je baš hladno more i ne zaranjam, dobro dođe trčanje kao vid rekreacije – priča nam nasmijana vrhunska ribolovka.
Nije je mnogo zaustavila ni situacija sa korona virusom. Ali, kako kaže obožava svoju Crnu Goru i jedva čeka da dođe.
– Osjećam se po malo kao Cetinjanka, Novljanka i Norvežanka. Obožavam Crnu Goru. Malo sam tužna zbog situacije u mojoj domovini. Živim u Norveškoj da bih imala ljepši život. Volim i tu zemlju, norveški menatilitet, prirodu, iako nismo baš slični. Uvijek ću biti Cetinjanka, jer sam na Cetinju rođena, ali hoću uvijek da budem i pored mora, jer obožavam Herceg Novi.
Bez plana da ostane duže kod prijateljice od mejsec – dva Lidija je, ipak, ostala mnogo duže.
– Ovdje sam zapravo preživljavala, a u Norveškoj mogu za svoj rad da budem bolje nagrađena, da obezbijedim budućnost. Sve je sređenije. Nije mi u misilima još da se vratim, ali jeste da što više slobodnog vremena provodim ovdje. Jer postoje stvari koje tamo nedostaju da nema tih para da se mogu kupiti. To je ovo sunce, more, hrana. Neki dan sam se najela salate-puterke, kao da je ne znam što – priča kroz smijeh Lidija.
I najvažnije, ovdje je , kako kaže, njena majka!
Ovoj veseloj i odvažnoj djevojci, koja obara ustaljene klišee o muškim i ženskim zanimanjima i sportovima, želimo još mnogo ronilačkih avantura, rijetkih i velikih ulova, oborenih rekorda pod morem i na kopnu.
Rada Đaković
