Prerano je otišao Novljanin, akademski slikar, dizajner, programski urednik za likovnu umjetnost, organizator u Herceg festu, ali mnogo više od toga, dobar čovjek, Vojislav Vojo Kilibarda.
Njegova prva rečenica u svim biografijama koje je ispisivao povodom brojnih izložbi, učešća u organizaciji i pripremi kataloga, knjiga, programskih knjižica novskih festivala, bila je: Rođen u Boki, 1978. godine. A koliko je volio svoju Boku dokazivao je svim što je radio, težeći uvijek savršenstvu.
Osnovnu školu zavšio je u Herceg Novom, Srednju umjetničku školu „Petar Lubarda“ na Cetinju, a diplomirao je i magistrirao na ALU u Trebinju. Zaslužio je zvanja kustosa, višeg kustosa i muzejskog savjetnika.
Njegove samostalne izložbe u Novom, ne tako česte, ali upečetljive, pamte se, o njima se još od one diplomske priča, a sve druge organizovane u Novom Mestu, Trebinju, Tivtu, Somboru, Novom Sadu, Beogradu spojile su se u onu organizovanu ljetos na našoj Belavisti, u Galeriji Sju Rajder.
Tada si nas uvjerio u snagu tvog mota „Ja sam ja..“ a mi prisustvom pokazali da ti vjerujemo.
Osim likovne umjetnosti na listi Vojovih ljubavi bilo je i Pozorište, posebno Hercegnovsko. I Magistarski rad bio je posvećen „stvaranju pozorišta, ispred i iza scene“. Tu teatarsku priču vidjeli su na najznačajnijim festivalima, Purgatorijama, Pozorišnom maratonu, Sterijinom pozorju, Bitefu… Izuzetnim talentom, ali i optimizmom obojio je sve likovne kolonije na kojima je učestvovao od Slovenije do Kosmeta, sticao nova prijateljstva, osvajao nagrade, sve do one najdraže na Hercegnovskom zimskom salonu.
Nema hercegnovskog festivala koji nije dobio Vojovu podršku, ali je s posebnom ljubavlju domaštavao programe HAPSa, doprinosio koncertima Guitar art summer festa, Filmskog festivala.
Knjige dramskih tekstova koje je objavilo Hercegnovsko pozorište, i mnoge koje su objavljivali novski autori, nose njegov dizajnerski pečat uvijek poseban, a po njemu prepoznatljiv.
Srdačnom, optimističnom čovjeku koji je svime što je radio slavio život, nemoguće je reći zbogom. Zato prijateljsko, do viđenja! Naravno, uz obećanje da ćemo čuvati sjećanje, a prijatelji će znati da neku od mnogih Vojovih stvaralačkih priča učine beskrajnom.
Zaslužio je!
Porodica će saučešće u Gradskoj kapeli na Savini primati sjutra (22. oktobar) od 11 do 16 sati, a u ponedjeljak (23.oktobar) od 9 do 11 kada je planiran ispraćaj za Banjane gdje će biti obavljena sahrana u 15 sati.
