Žene u ruralnim područjima Crne Gore suočavaju se sa brojnim izazovima koji ukazuju na neophodnost sistemskih promjena koje će im omogućiti ravnopravan pristup resursima, odlučivanju i ekonomskim prilikama. To je preduslov za održivi razvoj ruralnih područja i crnogorske poljoprivrede i ekonomije.
Istraživanja koja su od 2020. godine sprovodili UNDP, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, OEBS i De Facto, kao i podaci iz publikacije „Nevidljive žene“ i Nacionalne rodne analize (CGA), dodatno su osvijetlili dubinu problema sa kojima se suočavaju žene u ruralnim područjima Crne Gore.
Svega 16% žena posjeduje poljoprivredno gazdinstvo, a 32% ima vlasništvo nad zemljištem. U registru poljoprivrednika Crne Gore, muškarci čine preko 70% osiguranika. Većina žena iz ruralnih područja neće naslijediti ništa od porodica iz kojih su potekle.
Svetlana Stanovčić sa Kamenog baš se i ne pronalazi u ovom istraživanju, osjeća se potpuno ravnopravno sa muškarcima, iako pripada ruralnom području hercegnovske opštine i iako zastupa neka tradicionalna razmišljanja. To je, kako kaže, njen izbor zarad porodice, zbog kog nije upjela da završi studije biologije. Ali, to ne vidi kao žrtvu.
“Moj izbor je da život u gradu zamijenim životom u ruralnom području. Tu sam vidjela bolju porodičnu perspektivu. Smatram sebe potpuno ravnopravnom članicom ovog društva”, jasna je Stanovčić.
Smatra da je žena na selu privilegovana time što ima mogućnost planiranja dana, a samim tim i sopstvenog života.
“Pristup resursima i nije neka privilegija, samo glava više boli. U današnje vrijeme svaka žena organizuje svoj život, pa i ona na selu. I u gradu i na selu je žena obavezna da porani. Gradske žene koje su zaposlene moraju da porane da se pripreme za posao. Ako vam je pravo isto i možete da iznesete breme porodice na svojim plećima znači vi ste ravnopravne, ne mećite se u ekonomiju, neka to radi vaš muškarac. Jer, majka je ta koja nosi porodične ključeve. Porodica i tradicija se čuvaju u ruralnom dijelu… U periodu dok je žena domaćica muškarac je nosilac gazdinstva, privređuje za porodicu. Ako bi na kraju podvukli crtu i sabrali utiske, po meni bi žena bila pobjednica, jer je ona održala stub života uspravnim”, priča Svetlana.
Zemlju treba da naslijedi muškarac
Materijalno je, kaže, prolazno. Jedna je od onih koje smatraju da muškom nasljedniku iz njenog roda treba da ostane zemlja da bi loza iz njenog roda preživjela. Svo ostalo bogatstvo se dijeli.
“To je za mene ravnopravno, tu muški nasljednik ima pravo da sačuva svoje prezime. Žene sela i grada su potpuno iste što se tiče obaveza i posla. Ja sam prisutna svojim radom u kući, u štali, bašti… i ništa manje ne prisustvujem u gradskim zbivanjima. Može se to kad se hoće. To je ta prednost o kojoj govorim. Mi sa sela smo spremne da se snađemo u gradu i na selu. Žene iz grada bi se teško snašle u seoskom domu. To nije moja zamjerka, to je konstatacija. Prepustićemo domaćinu gazdinstvo, ekonomiju a organizacija nam ne gine”.
Za Svetlanu Stanovčić rodna ravnopravnost nije neko takmičenje u društvu u tome ko ima veća prava. To je mogućnost i šansa da se osjećate korisnije i zadovoljnije u svojoj koži, ističe ona.
“Možda će nekada neko to primijetiti, a vidim da se primjećuje naš doprinos društvu i životu , jer dobro se lako primijeti. Nikako nisam mišljenja da je muškarac u parlamentu značajniji od one domaćice koja svakim danom završi stotinu obaveza. Ravnopravnost sa muškarcem je vidna u našem društvu. Meni je nekako mnogo važnije da se izborimo sa ravnopravnošću žena-žena, gradska žena i žena sa sela. Treba da se međusobno poštujemo i uvažavamo”.
Lokalna sredina prevazišla rodne stereotipe
Na pitanje ima li u Herceg Novom dovoljno žena na značajnim pozicijama u različitim oblastima, od biznisa i politike do kulture i sporta, Stanovčić kaže da svaka žena koja hoće može da zauzme značajnu poziciju u našem društvu.
“Mislim da je drušvo počelo više da cijeni i primjećuje značaj žene sa sela. Vjerujem da sam kroz svoj rad na gazdinstvu značajno doprinijela turizmu našeg grada, ili sam bar nastojala da doprinesem nešto svome gradu. Moj moto je da svoj rad upakujem u veliki paket gdje će stati moj lični doprinos za napredak svoje familije. Isto tako i moj doprinos društvu, pa koliko god. I još nešto, u tom paketu mora da bude upakovano i nešto što će ostati iza mene, žene koja ima ista prava kao njen muškarac”.
Svetlana kaže da je lokalna zajednica prevazišla rodne sterotipe, prepozanje i nagrađuje ženu iz ruralnog područja. Smatra i da su žene ravnopravne prilikom zapošljavanja, u biznisu, u politici, sportu …
“Koga je volja da radi taj radi, bio muškarac ili žena. Žene se ne ohrabruju odlukama, ženu treba nagraditi riječima i priznanjem i prepoznavanjem njenog rada, pa koliko i šta god ona doprinijela porodici i društvu. Mislim da meni toga ne nedostaje. Ravnopravnost je ostvarena onog momenta kada smo prestali da se se dijelimo na ljude i žene, kao što je to bilo ranije. Sada za mnoge žena možemo reći sa pravom da su veći čovjek od mnogih mužkaraca. Žena sam kojoj dobro stoji suknja, a u pantalonama se mnogo bolje osjećam”, zaključuje Svetlana Stanovčić.
Ovaj tekst je realizovan kroz projekat Ministarstva kulture i medija „Rodna
ravnopravnost u Herceg Novom: Od stereotipa do uspjeha”
Pročitajte i ove tekstove iz serije ovog projekta
Ana Badnjar: Ravnopravnost nije kvota, već vrijednost
Sanja Crnić: Politika još uvijek rezervisana za muškarce, a žene su karakternije
Slađana Vujović: Do rodne ravnopravnosti edukacijom mladih žena, muškaraca i roditelja
Jana Radan: Voljela bih da žene ne moraju da budu “posebne” da bi bile prisutne
